![]() ne izbjegavam te to sa sobom činim sjenovita strana srca nijansu dvije svjetlija od noći izbjegavam pogled oči u oči sa sobom ne prolazim ulicama gdje sam se susretala zamijenila omiljeni kafić čak i mjesto ljetovanja zimujem na nepoznatoj adresi (ja) pristigla s proljećem dahom topline žestokim pljuskovima (ona) nepoznata sebi poznata tebi tajanstvena njoj neprihvatljiva njemu zanimljiva ona ja što je u t(s)voje srce zakoračila |
|
Sjeme u sebi nosi tajnu života i umiranja. Sjemenka ne vidi klasa, ali vjeruje u stostruki rod. Put sjemena put je svakoga čovjeka do plodnosti i zrelosti. (Phil Bosmans) Neka sve suprotnosti u našim životima učine da budemo više novi i više ljudi... Svi naši prijelazi iz tame i smrti u svjetlo i život neka budu odraz Njegovog istinskog prijelaza u vječnost kojom dodiruje naše živote. Od srca želim SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS! |
![]() To kamenje pored puta moje svakodnevice. Veće ili manje. Oblo ili oštro. Svejedno. Uvijek spremno da se njime poslužim. Kamenje nadohvat ruke i srca. Samo trebam sagnuti se. Neznatan napor. Na tom istom putu moji bližnji. Dijelimo istu dnevnu žegu, oluje, rađanje i smiraj dana. Ali… to se moga srca ne dotiče. Vidim samo njihova spoticanja, vrludanja i skretanja. Znam samo (i likujem u sebi) da su u preljubu uhvaćeni. A kao takvi nemaju što raditi na putu kojim hodam. Treba u njih prstom uprijeti, naglas reći što čine i kazniti ih. (Još davno, davno u Zakonu je zapisano: kamenovanje!) To bi značilo: pravedan sam čovjek ako primjereno kaznim prijestupnika… A Ti? Što Ti na to kažeš? Ne braniš i ne dopuštaš – ništa od toga. Tek jedno: ''Baci ako si bez grijeha! Ako u svom srce iskreno možeš sebi u oči pogledati!'' A taj iskren pogled u dubinu samo mi jedno otkriva: nemam pravo uprijeti prstom! O bacanju kamenja ne smijem ni razmišljati… Jer poznajem svoje stranputice, zakutke u koje se čak i pred sobom skrivam. Jer znam kakav sam čovjek… |
![]() oboji pogled bojom neba obuci osmijeh kad sivilo naslaže svoje prijetnje ne otklanjaj oči ma što u njima krio kabanica podstavljena zagrljajem prepoznat ćeš moju šutnju odmake i ključ u bravi nadanjem oslikan suton |
![]() prisnošću samo tebi znanom proći ću pored tebe ne okrznuvši te pogledom tek misao zaustavit će se nekoliko koraka dalje i krenuti s tobom ... iza mene su četiri godine u ovim prostorima... |
![]() ne nisam samo promatrač nesigurne ravnoteže ljetos prijeđoh most do tvoje obale moj način kušanja života samo je moj način izbor je na tebi |
![]() koraci i dodiri bjegovi i srljanja upitnici otrežnjenja ispran smisao ponavljanja do dosade skrivanja i nagost srce na vrtuljku posrnule odluke iskrenost i prijetvornost u zagrljaju okrenut pogled zaključan pristup i pjesma u kosi načetost do boli odlomljena sućutnost to smo mi |
| < | svibanj, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||





